Nedugo sam se i sama našla u teškoj dilemi oko poklona za rođendan za moju malenu djevojčicu. Eto, i ona je napokon zakoračila u školsku klupu. To je bio dugo iščekivani događaj i već se gotovo godinu dana spremamo za u školu.

Taman ljeto pred polazak pita ona mene: „Mama, a kako ću ja znati doći na vrijeme u školu i kad je školska marenda?“ Ja sam joj naravno objasnila da je u školi sve lijepo organizirano i da se školskim zvonom označava početak i kraj školskog sata, kao i marenda.

No, kako su djevojčice već od malih nogu nekako samostalnije i odgovorne, ona me nastavila ispitivati o tome kad mora krenuti u školu i kad treba stići kući. Ja sam tada zaključila da je došlo vrijeme da ju naučim čitati sat i da bi mogle prošetati po dućanima i pogledati što se nudi kad su u pitanju satovi za djecu.

Veliko je to uzbuđenje bilo toga popodneva. Zar mama postoje dućani gdje su satovi za djecu? Da – rekoh, to su urarske radnje gdje između ostalog postoje i satovi za djecu. To je bila takva sreća da su se u zraku iznad njezine bistre glavice mogle vidjeti zamišljene slike koje je sama izmaštala o tome kako izgledaju lijepo i šareno sve te police na kojima su izloženi satovi za djecu. I tako smo se mi uputile u grad i obišle nekoliko urarskih radnji dok nismo ušle u jedan lijepo uređene dućan koji je osim nakita imao kutak gdje su bajkovito bili poslagani satovi za djecu. I meni se svidjelo, stvarno su se potrudili urediti vitrinu, svaka im čast!

Uglavnom, nama naravno nije puno trebalo da odaberemo tri najljepša sata nakon čega smo vijećale još jedno sat vremena koji bi sat trebao ući u finale, no obje smo se složile oko jednog.
Taj je sat bio toliko krasno napravljen da bih ga i ja sama odabrala za sebe…